Tuesday, March 15, 2011

Sociologija grada u novom ključu!



SUMNJIVA DOSTIGNUĆA

Poznavanje grada

Kucnuo je čas da svako upozna svoj grad, da svaki čovek otkrije da je i on sam jedan Meštanin, a ne da stalno zavidi drugim meštanima što su Meštani


Turizma, s obzirom na cene, neće biti mnogo. Čak ni mase neće ići masovno, čime se prekida jedna viševekovna tradicija. Da, i mase će ići pojedinačno, ko uopšte ide. Predviđa se da će u svojim mestima boravka ostati čak i Meštani koji ne žive na moru, dakle i oni koji se, preko leta, nisu bavili tako prilježnim ostajanjem. Očigledno, kucnuo je čas da se upozna svoj grad, da svaki čovek otkrije da je i on sam jedan Meštanin, a ne stalno da zavidi drugim Meštanima što su Meštani.

Ovo je hitno i iz urbanističkih razloga. Gradove treba upoznati dok još postoje! Tzv. „totalni urbanizam“ će, u dogledno vreme, svakako uspeti da potpuno raščisti sa gradom, kao zastarelom pojavom i, kroz koju deceniju, skoro svakom pojmu u ovom tekstu biće potrebno objašnjenje u fusnoti, ma koliko sada te stvari mogle izgledati svakidašnje i poznate.


Stanovnici

Sve počinje od stanovnika: Naprosto, u nekom trenutku nekuda dođe Stanovništvo, puno želje za stalnim boravištem (da bi moglo da dobije Prijavu boravka). I onda se svi tu nasele, zato što je Stanovništvo od velikog značaja za razvoj populacije, a da bi se moglo baviti time – potrebne su mu prostorije.

Osim za razvoj populacije Stanovništvo se može primenjivati i za Popis Stanovništva. Ono i inače ima najraznovrsniju primenu; skoro ničega nema za šta se ne bi moglo upotrebiti Stanovništvo, ali je najlepše kad se koristi isključivo u mirnodopske svrhe.

U vreme univerzalnih ljudi Stanovništvo je moglo biti veoma malo. Moglo se, primera radi, sastojati i od samog Leonarda da Vinčija, a da ipak ima ko da se bavi raznim umetnostima i zanatima. Danas, u vreme velike specijalizacije, mora se raspolagati Stanovništvom u količinama dovoljnim za sve potrebe i svrhe. Ne možemo danas očekivati da se neko istovremeno bavi Anatomijom, Arhitekturom, i još poslovima i radnim zadacima na planu izvođenja radova u oblasti vršenja slikanja Mona Lize (koja je još bila i Đokonda, a to je samo veliki Leonardo mogao tolike godine da podnosi). Zbog svega navedenog treba u dušu Stanovništva usaditi što hitnije tradiciju seksualnog obrazovanja pa da se, tokom dugih diskusija, usaglase gledišta o tom problemu, posle čega će se, intenzivnom preradom materijala, doći do još Stanovništva, putem organizovanog nataliteta u prikladnim Savetovalištima.

Ljudi su, van svake sumnje, takođe od određenog značaja, ali najvažnije je Stanovništvo, a za ljude se može videti i kasnije. Tu stvar treba rešavati u globalu a ne pojedinačno! Tvrdnje ljudi da su upravo oni sastojci Stanovništva, tj. da se Stanovništvo od njih sastoji, individualističke su. to je duboko narcisoidno precenjivanje uloge sopstvene ličnosti, a potiče od ličnih interesa i uskogrudnog gledanja. U Stanovništvu ne sme biti ničeg ličnog! Stanovništvo se do poslednjeg čoveka mora založiti za natalitet, i još se mora veoma paziti da tu ne dođe do kakvog nepotizma, jer natalitet – ko zna zbog čega – predstavlja veoma plodno tle za razvijanje rođačkih odnosa, što kasnije može prouzrokovati!


Zgrade

Stanovništvo obično prethodi zgradama. Isprva, dakle, u tipičnoj ljudskoj naseobini stanuju isključivo ljudi bez stanova. Građenjem zgrada broj beskućnika se smanjuje, ali oni koji još nemaju nastambu tada primete da je nemaju, te se problem beskućnika pojavljuje tek kada u njihove redove ne spadaju svi, nego kad ima i drugih lica. Samo postojanje pojma „beskućnik“, dakle, dokazuje da je rešavanje stambenog problema u toku, i da se više radi o nestrpljenju. A nestrpljenje je psihološka a ne arhitektonska kategorija i ne može se rešavati građevinskim radovima!

Zgrade se dele na javne i stambene, mada poštari poznaju i tajne zgrade, tj. one koje se ne mogu naći, što opravdava pojavu neisporučenih pisama. Svakako treba da postoje stambene zgrade, da stanuje Stanovništvo u njima. Pogled na takve zgrade, podignute oko pravilnih šupljina, pogodnih da se unutra Uredno poređa Stanovništvo, već sam po sebi pleni i ispunjava ponosom. Dovoljno je samo pogledati takav prizor pa da čovek bude naprosto prožet! Ali, ipak je bolje prvo izgraditi javne zgrade, da bi Javnost imala gde da se nalazi kad pada kiša, i da bi imala odakle da se vodi briga o ljudima. Najmudrije bi bilo prvo sagraditi radne prostorije za urbaniste, jer je rušenje i raščišćavanje mnogo jeftinije na samom početku, dok još ničega nema, a posle, kad urbanisti učine svoje – graditi dalje.

Zatim treba izgraditi Prodavnice, u kojima se prodaju Artikli. Čim se one pojave – odmah će biti prepune Kupaca sa čeznutljivim izrazom lica, punih želje da plate Cenu a podignu Robu. Tu će se odmah naći i Prodavci, i samopregorno će prodavati ro­bu, a istu će potom primati, da se popune rezerve, od Lica zaduženih za dostavu robe, krasnih ljudi koji se neprekidno brinu da tu ne bi došlo do kakvog jenjavanja. (Mada je taj strah neopravdan. Najveća potraga je upravo za robom koje nema, te Lica za dostavu Robe ne moraju uopšte da se pretržu u strahu da će opasti Potražnja).

Još je ekonomičnije podići javne nužnike. Bez mnogo čega se može, ali nužnost Nužde niko neće poreći. Nuždi već samo ime kaže koliko je neophodna i tu bi primedbe mogao imati samo neko bestelesan, a tak­vih nema ni u jednom boljem Stanovništvu.

Ekonomičnost pomenutih Zdanja ogleda se u tome što u njih građani ulaze i plaćaju da bi nešto ostavili, dok u radnje ulaze plaćaju da bi nešto, barem načelno, odneli (što je sitnosopstvenički pristup materiji). Negativnu stranu nužnika – sva istraživanja to pokazuju – nalazimo u tome što je u njima sve obavijeno velom tajanstva; teško je i pretpostaviti šta se tamo radi iza zatvorenih vrata. Gledišta da bi i sa time trebalo izaći pred javnost ipak su preuranjena; na ovom stupnju psihološkog razvoja ličnosti to bi moglo dovesti do različitih otpora.

U nenaseljenim Naseljima sve zgrade su puste. Tu, dakle, ima izuzetnih pogodnosti za naseljavanje, a te su pogodnosti, ko zna zbog čega, neiskorišćene. Blizu je pameti da su, po broju raspoloživih stanova, pusti gradovi najpodesniji za Stanovništvo! Što je najzanimljivije, upravo odlaženjem iz takvih Naselja Stanovništvo je potpomoglo rešavanje stambenog pitanja, i samo bi trebalo da se vrati, ali taj presudni korak ono obično ne ume da učini! Kao i u slučaju robe i potražnje, gde se najviše traži ono čega nema, i ovo pokazuje da Stanovništvu ne vredi ugađati. (Ovo objašnjava i kako su iščezle Iščezle Civilizacije! Cela Civilizacija ode na drugo mesto, pa je tamo stane jadikovanje zbog nerešenog stambenog pitanja!) (To je i primer necivilizovanog ponašanja od strane čitave jedne Civilizacije, ali takvima se uglavnom gleda kroz prste jer je sve to korisno za Arheologiju).


Ulice

Stanovništvo se ne zadovoljava time što se sastoji, nego bi htelo i da stanuje. Zato insistira na kućama, koje mu služe za održavanje, proteste zbog nedovoljnog ulaganja u održavanje, i čišćenje snega ispred. Ovo poslednje je veoma korisno. Ko ne počisti sneg ispred platiće kaznu; u godina­ma bogatim snegom mnogi se mesecima izdržavaju od ušteđevina stečenih čišćenjem snega. No, ovo nam već pokazuje značaj ulice!

Ulica nastaje razmicanjem kuća, putem primenjenog Urbanizma. Da bi stanovništvo moglo da se kreće, neophodne su ulice, ti kanjoni Grada, kroz koje huji bujna reka ljudi, a svaki usredsređen kao da zbilja nekuda ide.

Namena ulica je višestruka, premda skoro najbolje služe za smanjenje protoka Saobraćaja, čime se smanjuje broj saobraćajnih nesreća i rasterećuje Ljudstvo koje se bavi tim nesrećama, pošto se dese. Najlepše ulice nalaze se u Centru grada. U njih je ugrađena vreva velegrada. U najboljim velegradovima ta vreva ne prestaje nikada, nego se vrši neprekidno. To nam pokazuje koliko je stanovnik velegrada svestan svog statusa, pa vrvi kao da mu je to životno pitanje! Zato tamo i nema beskućnika; čovek koji neprekidno vrvi nema vremena da stanuje, te mu je stambeno pitanje automatski rešeno. Beskućnik je zamisliv samo u gradovima manjim od vele­grada, jer se tamo ne očekuje obavijanje baš tolike vreve, nego se više vrvi po kućama, što povećava potražnju za dotičnima.

Treba podvući i to da stanovnik velegrada nikako nije prepušten sam sebi! Pariz, na primer, pun je Domorodaca. Pored Domorodaca tamo još žive Meštani, a ima i puno Suseda (smeštenih u uredne Komšiluke). Zatim, tamo već samih Sugrađana ima praktično isto koliko i Meštana, a tu su i Posetioci (koji su se uputili ka Domaćinima, da ih posete). U Londonu ima čak i pašenoga, mada Englezi, čak i kad su lično paše­nozi, ne znaju za taj svoj status; nemaju tu reč! Kada sam jednom Englezu objasnio da je pašenog čovek je bio zapanjen! Dugo mi je zahvaljivao, sa suzama u očima, mada je bio malo nesiguran; nije lako čoveku da u zrelim godinama odjednom shvati da je odavno pašenog, pa da sve to nadoknadi!

No, to nije jedini dokaz da stanovnik vele­grada nije prepušten samome sebi nego i meni! Osim meštana u velegradu se nalaze i razni drugi turisti, koji dolaze kao ispomoć, i onda i oni prilježno vrve, da bi meštani mogli da predahnu. Turisti, uz to, obavljaju i druge neophodne radnje za živost velegrada, na primer gubljenje u nepoznatom gra­du, raspitivanje, dozivanje upomoć, a sve to doprinosi!

Ulica – kuda to vodi? Pa, do svog kraja. Ulica do tog kraja stiže samo jednom, ali neprekidno; čovek, vičniji u samoodržanju, može do istog kraja ulice da stigne mnogo puta. (I do kraja života čovek može da stigne u vlastitoj režiji, kad on hoće, što ulicama nije dato; ulice zaustavljaju isključivo drugi). One koji stižu do istog kraja ulice mnogo puta nazivaju šetačima, ali i tumara­lima, uličarima, zevzecima – prepoznaju se po tome što blenu – i tako dalje. Ovo, međutim, važi samo za ljude koji su na ulici besplatno. Kada za prolaženje ulicom pri­maju platu – to su, na primer, poštari, čistači ulica, i dr. Nejasno je zašto se svet sa više poštovanja odnosi prema nekome ko svoj prolazak ulicom naplaćuje nego prema nekom ko prolazi besplatno, i još ne bi imao topli obrok čak ni kad bi stigao na lokaciju istoga pre nego što se pomenuti ohladi.

Ulice imaju imena. Zaista, šta može tako raspaliti maštu domoroca nego saznanje da mu se ulica zove „Peta nova“? Takvim imenima, krajnje poetičnim, suprotstavljena su, na žalost, štura i administrativna, kao „Bulevar jasenova“. Srećom, iskorenjivanje takvih imena je u toku; bilo je i vreme!

Na sredini ulice obično nema kuća, jer se tu teže dobija dozvola za gradnju. Mnoge ulice već i to smatraju kao veliki uspeh u smislu svog samoodržanja. Ipak, jedina ulica koja je zaista uspela u životu je – trg. Naime, kada ulica ne vodi nikuda osim u krug, kada, samim tim, nema kraja – ta ulica je Trg. Takva ulica i ne mora nekud da vodi, ona je rasterećena od takvih obaveza, i može da se u dokolici bavi vlastitom slikovitošću. Kada se tu, na sredini, još doda fontana (bez vode, da se ne bi kvasio novac bačen u fontanu i Lica zadužena za njegovo vađenje) i kada se trg nazove, sa puno mašte, na primer „Trg broj 12“ – prisutno je sve što je potrebno da se oplemeni jedan grad.


Podzemlje

Podzemlje se oduvek držalo pod zemljom iz tradicionalnih razloga, kao i zato da bi površina imala na čemu da stoji dok nezadrživo hrli za svojim poslom. Za zgrade, recimo, Podzemlje je od fundamentalnog značaja. Za Nauku takođe. Dole se drže osnovna sredstva za potrebe Geologije, a takođe i za Arheologiju dole ima mnogo toga: Arheologija nastoji da Podzemljem baci svetlo na čitavu Civilizaciju!

Šupljim delovima Podzemlja kreću se stručnjaci za maintenanciju šupljina, kroz koje su sprovedene PTT linije, vodovod, kanalizacija, i građanstvo. Takođe ima smutljivaca, u smislu njihove zastupljenosti. Oni rovare! Gliste isto rovare ali njima se to ne zamera, jer gliste idu kuda je predviđeno da idu gliste i time utiru put drugim. glistama, dok smutljivci nagrizaju zdraVo tkivo gde god ga samo nađu. Smutljivci mrze zdravo tkivo, i zato se ne treba družiti sa smutljivcima, nego ko je Smutljivac da se odmah razobliči i razotkrije, pa niko da se ne druži sa njim, kad je takav! Nažalost, ima prikrivenih smutljivaca koji dobijaju Čak i topli obrok, pa se tek posle sazna da su ga pojeli smutljivci, kad ih razobliče putem otkrivanja delatnosti. Prodaja cveća u podzemlju govori o izvesnom cvetanju podzemlja, ali to više u botaničkom smislu. Kada to cveće prodaju smutljivci koji ne plaćaju porez – to je prekršaj, ali cveća ima i u lepo izgrađenim podzemnim radnjama, koje ipak tavore jer drže do sebe. Veoma retko ćete sresti radnju koja trči za vama, i vuče vas za rukav dok prolazite podzemljem, i viče KUUUPI, i preti, a od okorelih prodavaca cveća to se može očekivati, pa su i oni zato smutljivci!

Pod zemljom, tj. u podzemlju, smeštene su i perfektne iskopine koje niko nije našao, a koje rečito govore o potpuno iščezlim civilizacijama o kojima se ništa ne zna; to saznanje bitno menja naše viđenje sveta! Tu, na nekim mestima, sve vrvi od arheologa, što se, s vremena na vreme, i vidi. U rudnicima se ponekad zatekne arheolog u iskopanom stanju, a isto zna i buldožer, dok ulepšava grad, da izbaci na površinu sveže iskopanog arheologa, koji se presijava na suncu, i žmirka zbunjeno. Ovo su vrlo zanimljive pojave u Prirodi i Društvu! Ponekad, iz naročito bogatih nalazišta, dobije se na desetine arheologa koji su se dole vrzmali, pa oni onda izađu na svetlo dana, a svaki u ruci drži Nalaz. Katkada, što je još korisnije, iz podzemlja šikne. Da se pametnije radilo uvek bi šiknula nafta, tj. nafta bi bila ugrađena ispod celog podzemlja, pa čovek od njega da vidi neku vajdu. Svejedno, korisno je i kada šikne vruća voda, jer Nauka je i za nju našla primenu: ta voda se može ohladiti u frižiderima, pa se posle koristi za kuvanje.

Podzemni prolazi nekada su bili sasvim ispunjeni zemljom, baš kao i najveći deo podzemlja uopšte. Tek iskopavanjem otkrilo se, kada se zemlja brižljivo uklonila, da tu dole ima mermernih obloga zidova, pa dole pločice, sa strane kiosci za prodaju Štampe, i drugo. Eto šta se sve nalazi u zemlji, kakva sve neslućena bogatstva, ali potrebne su vredne ruke da sve to otkriju

Ukratko: upoznajte svoj grad! Ovih nekoliko lirskih crtica svakome će ostajanje učiniti lakšim. Turizmom se treba baviti u sopstvenom mestu boravka, ode je jeftinije, gde ljude veže isti jezik, pa nema dvoumljenja nego se uvreda odmah razume, i odmah se može podneti Tužba...


Zoran STANOJEVIĆ

Lutke, telefoni, autobusi i ostale dečje slabosti

Ruža Selectronic

Nacionalistička isljučivost tudja je čoveku od duha

MSX napada!!!

Gaće na štapu, štap u gaćama